O ETIMOLOŠKIM NAZNAKAMA U RJEČNIKU HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA JAZU
Etimologije Đure Daničića (urednik od 1880. do 1882.: A-ČOBO) nisu etimologije u pravome smislu riječi, već primjena jednosložnih indoeuropskih korijena po metodi koju je razvio Daničićev suvremenik A. Fick (1874). Etimologije Pere Budmanija (urednik od 1883. do 1907.: D-MASLINSKI) mnogo su bliže on...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
1988-01-01
|
| Series: | Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/file/104130 |
| Summary: | Etimologije Đure Daničića (urednik od 1880. do 1882.: A-ČOBO) nisu etimologije u pravome smislu riječi, već primjena jednosložnih indoeuropskih korijena po metodi koju je razvio Daničićev suvremenik A. Fick (1874). Etimologije Pere Budmanija (urednik od 1883. do 1907.: D-MASLINSKI) mnogo su bliže onome što mi smatramo etimologijom. Budmani je pratio tadašnji razvoj etimologije kao discipline, pa su njegove etimološke naznake katkad anticipirale etimološke spoznaje njegova vremena. To osobito vrijedi za podrijetlo aloglotskih elemenata s jadranske obale, kao i njegova razmatranja o dalmatskome koja su prethodila djelu Mattea Bartolija. Tomo Maretić (urednik od 1907. do 1938.: MASLO-PRŠUTINA) uveo je reda u donošenje etimoloških naznaka, kritizirajući pritom rad svojih prethodnika. Maretićeva smrt i Drugi svjetski rat prekinuli su rad na Akademijinu rječniku koji je nastavljen tek 1953. pod vodstvom Stjepana Musulina. Za razliku od Daničića, Budmanija i Maretića novi su obrađivači uveli vlastiti stil u donošenje etimoloških naznaka ovisno o vlastitim procjenama i stavovima. To je dovelo do prilične raznolikosti u etimološkim naznakama u tome dijelu rječnika. |
|---|---|
| ISSN: | 1331-6745 1849-0379 |