| Summary: | U Hrvatskoj udomiteljstvo ima relativno dugu tradiciju, no rijetka su istraživanja udomiteljstva, kako ona usmjerena na učinke boravka djece u udomiteljskim obiteljima, tako i ona usmjerena na udomitelje. U ovom radu prikazani su rezultati kvalitativne analize intervjua udomitelja (N=76) koji se odnose na njihovo iskustvo u udomljavanju. Postupak kvalitativne analize proveden je u šest koraka: 1. uređenje empirijske građe, 2. određivanje jedinice kodiranja, 3. otvoreno kodiranje, 4. izbor i definiranje relevantnih pojmova i kategorija, 5. odnosno kodiranje i 6. oblikovanje «pokusne teorije».Rezultati ukazuju na to da udomitelji općenito imaju pozitivna iskustva o udomljavanju djece izdvojene iz primarnih obitelji. Iskustvo ovisi o okolnostima koje prethode udomljavanju, a vezane su uz okolnosti izdvajanja i obilježja djeteta, o okolnostima života u udomiteljskoj obitelji, od prilagodbe do razvoja privrženosti između djeteta i udomitelja, te o kontinuiranoj podršci i pomoći socijalnih i drugih nadležnih službi.Istaknuta je potreba za promocijom i razvojem udomiteljstva, te za stvaranjem pretpostavki za kvalitetno udomiteljstvo sustavnom i stručnom podrškom koju valja pružiti udomiteljima kao primarnim vršiteljima izvaninstitucionalne skrbi za djecu.
|
|---|
