| Summary: | U posljednje vrijeme raste popularnost usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u kontekstu nošenja sa stresom. Usprkos tomu nema dovoljno istraživanja koja su uspoređivala te tehnike i uzimala u obzir osobine ličnosti. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati učinkovitost tehnike usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u neposrednome ublažavanju stresa te ispitati učinkovitost tehnika ovisno o individualnim razlikama u osobinama anksioznosti i usredotočene svjesnosti. Istraživanje je provedeno na 122 sudionika. Za izazivanje uznemirenosti korištena je oprema virtualne realnosti i animacija visine. U svrhu opuštanja korištena je tehnologija virtualne realnosti i animacija prirode te snimka usredotočene svjesnosti, a pratile su se subjektivne i fiziološke mjere uznemirenosti (elektrodermalna aktivnost). Za prikupljanje podataka o osobini usredotočene svjesnosti korišten je Petfaktorski skraćeni upitnik usredotočene svjesnosti, dok je za anksioznost korištena skala anksioznosti u Upitniku tendencija izbjegavanja i približavanja. Dobiveni rezultati pokazali su kako su sudionici procjenjivali nižu uznemirenost nakon izlaganja animaciji prirode i snimci usredotočene svjesnosti u odnosu na kontrolnu skupinu, dok fiziološke mjere nisu pratile takve rezultate. Nadalje, uz primjenu snimke najviše su se opustili visoko anksiozni i nisko usredotočeno svjesni pojedinci, dok u primjeni animacije prirode te osobine nisu igrale značajnu ulogu. Provedeno istraživanje ukazuje na mogućnost korištenja kratkih tehnika usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti pri nošenju sa stresom te na važnost osobina ličnosti pri odabiru tehnike.
|
|---|
