| Summary: | Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati povezanost otvorenosti prema iskustvu i uspješnog starenja, te provjeriti moguću posredujuću ulogu životnih žaljenja zbog propuštenih prilika i pogrešnih akcija u tom odnosu. Povećanje udjela starijih osoba u populaciji potaknulo je usmjeravanje istraživačkog interesa na čimbenike koji doprinose dugovječnosti i kvaliteti života u starijoj dobi, a u tom kontekstu raste broj istraživanja koja se bave konceptom uspješnog ili dobrog starenja. Uspješno starenje vrlo je složen konstrukt te još nema konsenzusa u pogledu komponenti koje uključuje i načina njegova mjerenja. Otvorenost prema iskustvu odnosi se na dimenziju ličnosti koja uključuje osjećaj za estetiku, znatiželju, kreativnost i nekonvencionalnost te je za nju kao takvu pretpostavljeno da doprinosi uspješnom starenju. U istraživanju je sudjelovalo 479 osoba u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Uspješno starenje operacionalizirano je na dva načina: pomoću Skale samoprocjene uspješnog starenja i pomoću kompozitne mjere uspješnog starenja temeljene na komponentama modela Choa, Martina i Poona (2012), a to su subjektivni zdravstveni status, percepcija financijskog stanja i subjektivna dobrobit. Otvorenost je ispitana hrvatskom verzijom (Babarović i Šverko, 2013) supskale otvorenosti prema iskustvu iz upitnika HEXACO-PI-(R) (Ashton i Lee, 2008, 2009), dok su životna žaljenja zbog akcija i zbog propuštenih prilika ispitana svaka s po jednim pitanjem. Rezultati su pokazali da je otvorenost prema iskustvu umjereno visoko povezana s obje primijenjene mjere uspješnog starenja, dok su žaljenja zbog akcija i propuštenih prilika značajno negativno korelirala s mjerama uspješnog starenja. Rezultati provjere posredujuće uloge životnih žaljenja u odnosu između otvorenosti prema iskustvu i uspješnog starenja pokazali su da životna žaljenja zbog pogrešnih akcija nisu medijator u ovom odnosu, dok su se žaljenja zbog propuštenih prilika pokazala značajnim, ali djelomičnim medijatorom. Istraživanje upućuje na važnost koju otvorenost prema iskustvu te manji intenzitet životnih žaljenja mogu imati za starije osobe, olakšavajući im prilagodbu na promjene povezane s procesom starenja.
|
|---|
